Dan: 11. ožujka 2021.

PUTOVANJE U INDIJU – Itinerar suvremene melankolije

“Tavares se na književnoj sceni pojavio početkom dvije tisućitih kao dio mlade generacije portugalskih pisaca koji su tražili nove puteve u književnosti. Odmah je postalo jasno da je riječ o originalnom autoru čiji su tekstovi potpuno odudarali od onoga kako se u to vrijeme pisalo u Portugalu.”
— Dean Trdak

Iako se žanrovski može odrediti kao poema u prozi, Putovanje u Indiju nije nimalo nalik poemama koje ste čitali za lektiru. Knjiga je svojevrsna parodija portugalskog nacionalnog spjeva Luzitanci, ali, budući da je radnja smještena u suvremenost, glavni likovi više ne mogu biti nacionalni junaci već pojedinac, jedan gotovo kriminalac, gubitnik Bloom. On kreće na putovanje iz Portugala u Indiju kako bi pronašao mudrost, a putem sklapa prijateljstva, pronalazi neprijatelje, prepričava svoju životnu priču, otkriva razloge svog bijega iz Lisabona, kao i maglovite nade i bolne strahove vezane uz ono što bi mogao pronaći u Indiji.

Riječima samog autora, riječ je o knjizi koja se može otvoriti i početi čitati na bilo kojoj stranici jer se sastoji od mnoštva fragmenata koji se mogu čitati redom ili nasumično. Može se čitati i pomoću kazala pod nazivom Suvremena melankolija (itinerar), koje se nalazi na kraju knjige i u kojem su popisani motivi i njihova pozicija u tekstu. Iako Tavaresa prije svega zanima inovativnost, osobito  formalna, Putovanje u Indiju zadržalo je nešto i od tradicionalnih putopisa:

“Nekada je putovanje značilo put prijeđen između dviju točaka, a danas se svodi na odredište. Sve je izrazito kontrolirano. Zato je mene u Putovanju u Indiju zanimao upravo itinerar. Iako se radi o dvadeset prvom stoljeću, Bloomu treba vrlo dugo da dođe do Indije, ostaje ondje vrlo kratko i potom se vraća. Njegovo putovanje je više putovanje u klasičnom smislu. Umjesto da krene izravno zrakoplovom, on se zadržava na putu, ne želi stići, želi nešto naučiti putem.”

G. M. Tavares
Putovanje u Indiju

Put je kao kuća: potrebno je povremeno otvoriti prozor da zrak prostruji.
Prolistajte knjigu

POPRAVITI ŽIVE – Što je srce Simona Limbresa?

Baš kao što nagovještava njegova 300 riječi dugačka uvodna rečenica, događaji u romanu Popraviti žive ispričani su gotovo u dahu, a okidač im je prometna nesreća u kojoj pogiba dvadesetogodišnji mladić pri povratku sa surfanja.

U sljedeća 24 sata liječnički tim transplantacijom njegovog srca ima priliku spasiti život teško bolesne žene. Ako vam ovaj opis radnje djeluje gotovo filmski, na dobrom ste tragu, jer ovaj roman je doista i bio adaptiran kao scenarij za, od kritičara vrlo hvaljen, istoimeni film.

Osim naglih izmjena scena, u kojima “posjećujemo” perspektive medicinskog osoblja, mladićevih roditelja i bolesne žene, roman sadrži i refleksije o etičkim pitanjima transplantacije organa, o simbolici srca te posljedicama koje je na shvaćanje koncepta života i smrti imalo medicinsko otkriće da je moždana, a ne srčana aktivnost odlučujuća u proglašenju smrti.

Roman Popraviti žive ovjenčan je brojnim nagradama, a najzanimljivija je možda nagrada Wellcome za književna djela koja promiču teme zdravstva i medicine u književnosti. Ne iznenađuje što Maylis de Kerangal dobro vlada medicinskom terminologijom, jer dolazi iz obitelji čak četiri generacije liječnika, a ni motiv surfanja, čini se, nije slučajan — njezina tri brata bave se surfanjem i u obiteljskoj kući postavili su ploču s natpisom Sedmi dan stvaranja Bog je otišao surfati.

Naslov romana preuzet je iz drame A. Čehova Platonov koju je književnik napisao još 1878., zatim ju je uništio, ali je ipak pronađena nakon njegove smrti i tiskana 1923. godine. U dijalogu između Sergeja Pavloviča Vojnickog i Nikolaja Ivanoviča Trileckog, Vojnicki se pita:

“Što nam je činiti Nicolas? Pokopati mrtve i popraviti žive.”

Maylis de Kerangal
Popraviti žive

Roman lijep poput grčke tragedije ​
Prolistajte knjigu