GRAD BOHANE – Jesmo li spremni za budućnost koja je već ovdje?

Share on facebook
Share on twitter
Share on telegram
Share on whatsapp
Share on email
“Debitantski roman irskog pisca Kevina Barryja ‘Grad Bohane’ prvorazredno je književno otkriće.” — Josip Mlakić

Kevin Barry počeo je s pričama, već njegova debitantska zbirka priča There Are Little Kingdoms iz 2007. donijela mu je nagradu “Rooney” za irsku književnost, dok se mnoge od njih postavljaju na kazališne daske i objavljuju na stranicama uvaženih časopisa i antologija poput The New Yorkera, The Dublin Review i drugih. Uz to, često potpisuje scenarije za djela sedme umjetnosti, kao što su Breakfast Wine, Dark lies the Island, Wifey Redux… Živi u Irskoj i u slobodno vrijeme po knjižarama uhodi svoje potencijalne čitatelje.

Sunday Times ga naziva najuzbudljivijim irskim “kratkopričašem” današnjice, a Grad Bohane je njegov roman prvijenac.

Kevin Barry

Grad Bohane je vizionarski, znanstveno-fantastični roman pod utjecajem filma i stripa, keltskih mitova i legendi, fada i saga, kao i svekolikog naslijeđa irske književnosti, djelo očaravajuće mašte i živopisne jezične inventivnosti, s okusom novog i veličanstvenog. Enklavizacija, distopija i postapokaliptična kultura u zamišljenom gradu Bohane, geografski inspiriranom portugalskim Portom, u budućoj, 2053. godini. Svijet je to bezakonja, bluda i primitivne tehnologije, gdje se zaraćene bande bore za prevlast nad gradom bez automobila, a prošlost i sadašnjost prožimaju se s budućnošću. Protagonisti su opsjednuti modom i hedonizmom te govore izmišljenim dijalektom, u kojem se arhaični elementi isprepliću sa sočnim jezikom ulice. Roman pršti živim dijalozima,  praćen estetikom hedonizma i nasilja.

“Grad Bohane dobitnik je ugledne međunarodne nagrade International IMPAC Dublin. To nešto govori; trebalo bi. No roman najbolje govori sam za sebe. Dovoljno je palcem pritisnuti stranice, pustiti ih da polete, pa ih nasumice na nekom mjestu zaustaviti. Evo, 237. stranica: derači koza pričaju da se nekada bolje plaćalo za kozju kožu – ‘ali nema toga više’.

— Nema, nema.

— Puno toga više nema.

— Da, puno.

— Ah, svi smo sad već ostarili.

— Ostarili, da.

— Ma, ostarili.

— Ostarili!’

Šaka riječi, a u njima – literatura.”

(Dragan Jurak, Novosti)

Kevin Barry
Grad Bohane

Mislite da su ljudi danas paranoično uznevjereni?
Prolistajte knjigu

Novi članci

GONCALO TAVARES – Pisac koji misli da nema novih staza, ne bi trebao pisati

Rođen 1970., Gonçalo Tavares se na književnoj sceni pojavio početkom dvije tisućitih kao dio mlade generacije portugalskih pisaca koji su tražili nove puteve u književnosti. Nije pisac kojeg je lako svrstati u bilo kakvu ladicu, u svakoj novoj knjizi nastoji biti originalan, drugačiji, prelazi granice žanrova i gotovo se pessoanski skriva iza različitih stilova i diskursa.

— razgovor vodi Dean Trdak na Festivalu svjetske književnosti 2019., a objavljen je na portalu Moderna vremena

MAYLIS DE KERANGAL – Dajem ti komadiće sebe da bi ti nastavio živjeti

Francuska književnica Maylis de Kerangal (1967.), nakon svojih međunarodnih uspješnica Corniche Kennedy i Naissance d’un pont, u kojima izvanrednim, gotovo lirskim jezikom omata teške životne teme i otvara im prostor javne rasprave, radnju svog osmog, 2013. objavljenog romana Popraviti žive (prijevod Ursule Burger u izdanju Vuković&Runjić) isplela je oko još jednog delikatnog pitanja – doniranja organa – najnesebičnijeg čina najdublje humanosti kojim darivatelj priliku za nastavak života pruža drugoj, njemu nepoznatoj osobi, prema vrlo strogo postavljenim pravilima.
— na Festivalu svjetske književnosti 2019. s Maylis je razgovarala novinarka i književna kritičarka Petra Miočić

KRALJEVSTVO je književni bastard u najboljem značenju te riječi

Karl Ove Knausgaard smatra ga “najuzbudljivijim živim piscem”, The New York Times proglašava ga jednim od najznačajnijih inovatora proze, a The Guardian ga davne 2014. spominje kao “najvažnijeg francuskog spisatelja za kojega nikad niste čuli” – no taj naoko “nepoznati” fenomen u Francuskoj je odavno hitmejker i intenzivno puni novinske stupce posljednjih desetak godina. — O “Kraljevstvu” Emmanuela Carrèrea piše Neven Vulić

ASIMETRIJA – Debitantski roman koji je zapanjio kritičare

Kad god nam se učini da je roman kao književna vrsta već sve pokušao i ostvario, on nas opet iznenadi, promijeni pravila, nauči nas čitati na nov način. U posljednje je vrijeme na mene tako djelovala upravo “Asimetrija”. — S autoricom Lisom Halliday razgovara njezina prevoditeljica Vlatka Valentić.