Mozak i muzika je popularno-znanstvena knjiga Daniela J. Levitina, glazbenika, znanstvenika koji se bavi proučavanjem neurologije i profesora na Katedri za psihologiju na montrealskom Sveučilištu McGill, objavljena 2006. i prevedena na dvadeset jezika. Više od godine dana nalazila se na listi najprodavanijih knjiga The New York Timesa. Mozak i muzika želi približiti najnovije spoznaje iz područja neuroznanosti glazbe obrazovanom čitatelju laiku.
Pojmovi teorije glazbe objašnjeni su s aspekta kako ih mozak interpretira i procesuira: timbar i visina tona, ritam i harmonija povezuju se s anatomijom i biokemijom neurona, kognitivnom psihologijom i evolucijom, zaobilazeći pritom usko stručni žargon. Levitinov vrckavi stil i opušteni pristup lako zadobivaju pažnju čitatelja. Mozak i muzika polemizira s poznatom teorijom prema kojoj je glazba tek usputni proizvod evolucije i zalaže se za viđenje da je ona pokazatelj misaonog, osjećajnog i tjelesnog zdravlja te donosi prednost u evolucijskoj borbi, pogodujući društvenom zbližavanju i uključenosti u socijalni krug.
Mozak i muzika dospjela je do finala izbora za nagradu koju dodjeljuje Los Angeles Times u kategoriji za najbolju znanstvenu knjigu. Među knjige godine uvrstili su je The Guardian i The Independent. Dug je popis znanstvenika i glazbenika koji su joj izrekli pohvale, između ostalih: Oliver Sacks, Francis Crick, Brian Greene, David Byrne, George Martin, Yoko Ono, Neil Peart, Victor Wooten, Pete Townshend i Keith Lockhart, a ušla je u popis fakultetske literature na mnogim sveučilištima uključujući MIT, Dartmouth College, UC Berkeley, Stanford i Harvard.
“Mozak i muzika provokativno je djelo koje na svakoj stranici razotkriva duboko skrivene tajne o načinu na koji priroda i odgoj stvaraju opsesiju prirođenu samo ljudima. Beskrajno poticajan, čudesan pregled, kakav je mogao dati samo duboko muzikalan neuroznanstvenik.”
— Oliver Sacks
“Iako rasvjetljuje štošta, knjiga nam ne kvari užitak u glazbi, već samo produbljuje njezinu tajnovitost.”
— David Byrne