Pamukov roman Snijeg objavljen je 2002. godine. To je njegov jedini politički roman, ali ujedno i knjiga o kojoj se u Turskoj najviše govorilo. Progovarajući o turskom političkom životu devedesetih godina prošloga stoljeća, Pamuk u Snijegu zapravo obuhvaća cjelokupan proces modernizacije turske države.

Glavni junak romana, pjesnik Ka, vraća se 1992. godine u Tursku nakon dvanaestogodišnjega političkog progonstva u Njemačkoj te kreće put Karsa, siromašnoga grada zadivljujuće bogate povijesti, smještenog na tursko-armenskoj granici. Tijekom tri hladna zimska dana, pod snijegom zbog kojega je Kars odsječen od svijeta, Ka u ulozi novinara upoznaje taj lijepi, tužni grad i njegove nesretne i siromašne stanovnike.

U Karsu živi i Svila, Kaova zanosna prijateljica iz mladosti, netom rastavljena, nikad zaboravljena. I dok Ka hrli k Svili u očajničkoj potrazi za ljubavlju – ili bar supružnicom – koju ona utjelovljuje, nadnaravna ljepota grada i snijega koji nad njim ne prestaje padati potiče ga na pisanje: tijekom tri dana sastavlja cijelu zbirku pjesama, a kako je uvjeren da mu te pjesme odnekuda “dolaze”, nalazi snage da nakon mnogih godina beznađa i samovanja ponovno povjeruje u “Allaha osamljenih”, u ljubav i ostvarivost životne sreće…

“Da bi se danas u Turskoj tako otvoreno i kompleksno pisalo o nošenju feredže i vjerskim uvjerenjima, potrebna je hrabrost.”
— John Updike, The New Yorker

“Ne samo zadivljujući pripovjedni pothvat, nego i obvezatno štivo našega vremena… Snijeg je sablasno proročanski roman, kako u analizi fundamentalističkih stavova, tako i u prirodi represije, gnjeva, urote i nasilja koje opisuje… ”
— Margaret Atwood, The New York Times Book Review