PUTOVANJE U INDIJU – Itinerar suvremene melankolije

Share on facebook
Share on twitter
Share on telegram
Share on whatsapp
Share on email
“Za trideset godina, ako ne prije, Tavares će dobiti Nobelovu nagradu. Nitko nema pravo pisati tako dobro u dobi od trideset pet godina. Čovjeku dođe da ga prebije.” — José Saramago

“Tavares se na književnoj sceni pojavio početkom dvije tisućitih kao dio mlade generacije portugalskih pisaca koji su tražili nove puteve u književnosti. Odmah je postalo jasno da je riječ o originalnom autoru čiji su tekstovi potpuno odudarali od onoga kako se u to vrijeme pisalo u Portugalu.”
— Dean Trdak

Iako se žanrovski može odrediti kao poema u prozi, Putovanje u Indiju nije nimalo nalik poemama koje ste čitali za lektiru. Knjiga je svojevrsna parodija portugalskog nacionalnog spjeva Luzitanci, ali, budući da je radnja smještena u suvremenost, glavni likovi više ne mogu biti nacionalni junaci već pojedinac, jedan gotovo kriminalac, gubitnik Bloom. On kreće na putovanje iz Portugala u Indiju kako bi pronašao mudrost, a putem sklapa prijateljstva, pronalazi neprijatelje, prepričava svoju životnu priču, otkriva razloge svog bijega iz Lisabona, kao i maglovite nade i bolne strahove vezane uz ono što bi mogao pronaći u Indiji.

Riječima samog autora, riječ je o knjizi koja se može otvoriti i početi čitati na bilo kojoj stranici jer se sastoji od mnoštva fragmenata koji se mogu čitati redom ili nasumično. Može se čitati i pomoću kazala pod nazivom Suvremena melankolija (itinerar), koje se nalazi na kraju knjige i u kojem su popisani motivi i njihova pozicija u tekstu. Iako Tavaresa prije svega zanima inovativnost, osobito  formalna, Putovanje u Indiju zadržalo je nešto i od tradicionalnih putopisa:

“Nekada je putovanje značilo put prijeđen između dviju točaka, a danas se svodi na odredište. Sve je izrazito kontrolirano. Zato je mene u Putovanju u Indiju zanimao upravo itinerar. Iako se radi o dvadeset prvom stoljeću, Bloomu treba vrlo dugo da dođe do Indije, ostaje ondje vrlo kratko i potom se vraća. Njegovo putovanje je više putovanje u klasičnom smislu. Umjesto da krene izravno zrakoplovom, on se zadržava na putu, ne želi stići, želi nešto naučiti putem.”

G. M. Tavares
Putovanje u Indiju

Put je kao kuća: potrebno je povremeno otvoriti prozor da zrak prostruji.
Prolistajte knjigu

Novi članci

GONCALO TAVARES – Pisac koji misli da nema novih staza, ne bi trebao pisati

Rođen 1970., Gonçalo Tavares se na književnoj sceni pojavio početkom dvije tisućitih kao dio mlade generacije portugalskih pisaca koji su tražili nove puteve u književnosti. Nije pisac kojeg je lako svrstati u bilo kakvu ladicu, u svakoj novoj knjizi nastoji biti originalan, drugačiji, prelazi granice žanrova i gotovo se pessoanski skriva iza različitih stilova i diskursa.

— razgovor vodi Dean Trdak na Festivalu svjetske književnosti 2019., a objavljen je na portalu Moderna vremena

MAYLIS DE KERANGAL – Dajem ti komadiće sebe da bi ti nastavio živjeti

Francuska književnica Maylis de Kerangal (1967.), nakon svojih međunarodnih uspješnica Corniche Kennedy i Naissance d’un pont, u kojima izvanrednim, gotovo lirskim jezikom omata teške životne teme i otvara im prostor javne rasprave, radnju svog osmog, 2013. objavljenog romana Popraviti žive (prijevod Ursule Burger u izdanju Vuković&Runjić) isplela je oko još jednog delikatnog pitanja – doniranja organa – najnesebičnijeg čina najdublje humanosti kojim darivatelj priliku za nastavak života pruža drugoj, njemu nepoznatoj osobi, prema vrlo strogo postavljenim pravilima.
— na Festivalu svjetske književnosti 2019. s Maylis je razgovarala novinarka i književna kritičarka Petra Miočić

KRALJEVSTVO je književni bastard u najboljem značenju te riječi

Karl Ove Knausgaard smatra ga “najuzbudljivijim živim piscem”, The New York Times proglašava ga jednim od najznačajnijih inovatora proze, a The Guardian ga davne 2014. spominje kao “najvažnijeg francuskog spisatelja za kojega nikad niste čuli” – no taj naoko “nepoznati” fenomen u Francuskoj je odavno hitmejker i intenzivno puni novinske stupce posljednjih desetak godina. — O “Kraljevstvu” Emmanuela Carrèrea piše Neven Vulić

ASIMETRIJA – Debitantski roman koji je zapanjio kritičare

Kad god nam se učini da je roman kao književna vrsta već sve pokušao i ostvario, on nas opet iznenadi, promijeni pravila, nauči nas čitati na nov način. U posljednje je vrijeme na mene tako djelovala upravo “Asimetrija”. — S autoricom Lisom Halliday razgovara njezina prevoditeljica Vlatka Valentić.

SUSANNA CLARKE – Čekanje se isplatilo

Zbog nenadane bolesti koja je vrlo brzo uzela maha, pisanje je za Susannu Clarke dugo bilo na čekanju. No povratkom za tipkovnicu, nakon dugih 16 godina, dogodio se “Piranesi”, roman zagonetka koji je oduševio i kritiku i publiku