Domenico Starnone

Domenico Starnone, rođen 1943. u Napulju, talijanski je romanopisac, esejist i scenarist. Karijeru je započeo kao profesor u školi, da bi se poslije, paralelno s pisanjem za film i televiziju, okušao i u novinarstvu, pišući za važnije talijanske dnevne listove. Njegove su nastavničke kronike nadahnule filmove Škola Danielea Lucchetija i Pozdrav, profesore Riccarda Milanija te kazališne predstave, a kao scenarist surađivao je na brojnim filmskim i kazališnim ostvarenjima.
Autor je više od desetak raznovrsnih romana. Po romanu Zubi Gabriele Salvatores snimio je istoimeni film, koji je 2000. prikazan na Venecijanskom festivalu. Starnoneu je 2001. dodijeljena ugledna talijanska književna nagrada Strega za dijelom autobiografski roman Via Gemito iz 2000., u kojem pripovijeda o agresivnu i ambicioznu ocu, neostvarenu slikaru, potlačenoj majci i sinu koji se pokušava riješiti očeva utjecaja i obiteljske traume.