7. 7. 2006.
06/07/2026
Prije dvadeset ljeta, Google je kupio YouTube, poslan je prvi tweet, a profil na Facebooku su napokon mogli otvoriti svi, a ne samo studenti. Murakamijeva
Životna priča Sigrid Nunez, američke spisateljice njemačko-panamsko-vijetnamskih korijena, jedna je od onih koje ne više tako mladim piscima-u-povoju ulijevaju nadu da nikada nije kasno. Prvi roman objavila je sa 44 godine, a značajnu slavu doživjela je u dobi od 67 godina, sa sedam objavljenih knjiga iza sebe. Među književne zvijezde lansirao ju je 2018. roman Prijatelj, neočekivani bestseler koji je kritika prozvala suptilnim remekdjelom i koji joj je donio Nacionalnu književnu nagradu za fikciju.
Prijatelj je 2024. i ekraniziran, s Billom Murrayem, Naomi Watts i njemačkom dogom po imenu Bing u glavnim ulogama, u režiji Scotta McGeheeja i Davida Siegela. Film, koji se u kinima prikazuje od ožujka 2025., u svom kratkom kino-vijeku osvojio je nekoliko festivalskih nagrada i naišao na niz pozitivnih kritika, s ocjenom od 84% na platformi Rotten Tomatoes, a glumu doge Bing kritičari su ocijenili najboljom psećom glumom od one psa Messija u filmu Anatomija pada iz 2016. I predzadnji roman Sigrid Nunez, What Are You Going Through (2020.), na filmsko platno prenio je 2023. Almodóvar, pod naslovom Susjedna soba (The Room Next Door), s Tildom Swinton i Julianne Moore u glavnim ulogama.
Nunezine introspektivne misli uvijaju se i nižu u slalomu koji je istovremeno virtuozan i spokojan, melankoličan i zabavan, pristupačan i dubok, a čita se lako i napeto kao knjiga aforizama i bajka u jednom. Prijatelj je opravdano dobio etiketu nenametljivog remekdjela: emotivno suzdržanim stilom obuhvatio je i ljubav i smrt i sve između.
Protagonisticu i pripovjedačicu romana, neimenovanu književnicu i profesoricu kreativnog pisanja, nakon samoubojstva najbližeg prijatelja i mentora zadesi briga o njegovom psu Apolonu, staroj dogi teškoj 80 kila. Dok pas tiho tuguje za svojim vlasnikom, a pripovjedačica za prijateljem, prijeti im izbacivanje iz stana jer žive u zgradi u kojoj je zabranjeno držati kućne ljubimce. U početku neoduševljena idejom da brine o ogromnom deprimiranom psu, pripovjedačica pomalo dopušta ljubavi i empatiji da pobijede sve početne uskogrudnosti, poput brige o dlakama na kauču.
Cijeli ti stan smrdi na psa, kaže mi netko tko je došao u posjetu. Kažem da ću to riješiti. I rješavam, tako da nikad više ne pozivam tu osobu.
Ovaj opis pokriva dobar dio radnje, jer se ono najvažnije u Prijatelju događa u pitkom filozofskom vrludanju među temama prijateljstva, ljubavi, starenja, smrti, književnosti i umjetnosti. U čudnovatoj strukturi romana neupadljivo se pretapaju dijelovi pisani u drugom licu – “ti” kojem se pripovjedačica obraća je prijatelj kojeg više nema ili Apolon – s onima pisanima u trećem i prvom licu. Nunez tako zakulisno dočarava izgubljenost koja ostaje nakon gubitka omiljenog sugovornika, stvarajući dojam velike izoliranosti i tuge pripovjedačice, a da o tome nikad izravno ne govori.
Lutalice, tako jedan pisac kojeg sam nedavno čitala zove one koji, iz ovog ili onog razloga, i bez obzira na to što su prije priželjkivali u životu, nikad zapravo ne postanu dijelom života, ne onako kao što to postane većina ljudi. Možda imaju ozbiljne veze, možda imaju prijatelje, čak i široki krug prijatelja, možda provode velik dio vremena u društvu. Ali nikad ne stupaju u brak i nikad nemaju djecu. Za blagdane se pridružuju nekoj obitelji ili nekoj skupini ljudi. To traje godinu za godinom dok napokon ne pronađu u sebi snage da priznaju kako bi zapravo najradije ostali sami kod kuće.
Unatoč glavnoj temi žalovanja, Nunezina proza tek je na trenutke mračna, a uglavnom se kreće svjetlijim, čak duhovitim vodama. Humor u Prijatelju neće publiku natjerati u smijeh na glas, ali će izazvati tihi unutarnji hihot koji će čitatelja kao mantra u pozadini pratiti do kraja knjige. Dijelom zen majstorica, a dijelom komičarka, pripovjedačica se stoički ruga trendovima i opsjednutošću statusom u svijetu književnosti. U takvim se opažanjima nalazi i ono o izdavaštvu, koje se uspoređuje sa splavi koja tone i na koju se previše ljudi pokušava popeti, a tu je i bizarna, i ne toliko nezamisliva ideja jednog izdavača o kalendaru koji će krasiti slike golih pisaca.
Prije dvadeset ljeta, Google je kupio YouTube, poslan je prvi tweet, a profil na Facebooku su napokon mogli otvoriti svi, a ne samo studenti. Murakamijeva
Pozivamo Vas na promociju knjige DREVNI EGIPAT NA FILMU Daniela Rafaelića, u petak, 19. 12. 2025. u 19 sati — Arheološki muzej u Zagrebu. Uz autora, knjigu će predstaviti Marina Milićević Bradač i Petar Bujas te urednica Milana Vuković Runjić. Veselimo se vašem dolasku!
Izdavačka godina počinje i završava Interliberom koji uvijek pada oko 11. studenoga. I dok su drugi poljodjelski radovi već gotovi i sprema se zimnica, a martinjski mošt naveliko vrije, mi proizvođači sabranih listova izlažemo svoja ukoričena djela na najvećem sajmu, u paviljonima kojima na nekoliko dana uoči paljenja adventskih lampica za jedan efemeran treptaj vraćamo stari sjaj.
George Saunders u romanu Lincoln u bardu ispleo je veličanstveno sumanutu prozu oko stvarnog događaja iz 1862. Tugom pokošeni Abraham Lincoln u nekoliko navrata u
Pouzdano rupičasta priča britanskog povjesničara Saula Adlera koji odlazi na istraživački boravak u DDR 1988. nadrealna je psihološka drama koja kroz pretapanje osobne i političke
