ORIS — “Posvetite se ovom romanu i uvjerit ćete se da čitate jednog od najpametnijih pisaca današnjice”

“Posvetite se ovom romanu i uvjerit ćete se da čitate jednog od najpametnijih pisaca današnjice”, čitali smo u kritici Orisa u New York Timesu 2014.

Britanska romansijerka u Ateni Grcima drži tečaj kreativnog pisanja. Siže Orisa zvuči kao vic od jedne rečenice, ili premisa lake društvene satire. Formalno izazovan, prvi dio trilogije Oris Rachel Cusk sadržajno je rikošet složenih kulturnih, socijalnih i političkih pitanja. U ironičnom ga ključu doista možemo čitati i kao komično uzaludnu postkolonijalnu borbu za jezičnu i umjetničku dominaciju nad kolijevkom europske civilizacije.

S druge pak strane, u majstorski originalnoj verziji (pseudo)memoarskog trenda u suvremenoj prozi (Knausgaard, Ferrante), rubno definirano pripovjedačko ja romana promeće se u publiku ulančanih životnih priča ljudi koje susreće. Što oni više govore, slušateljica-pripovjedačica je sve više u elipsi, a njezin – i čitateljev – doživljaj svijeta sve se manje oslanja na kameru oka, a više na sluh, živu riječ opsjenarski prevedenu u pismo.

Oris je roman dvojstava: pisanja i govorenja, brisanja i izražavanja sebe, žudnje za stvaranjem i umjetnosti autoportreta u kojoj ta žudnja nalazi univerzalnu formu.

Rachel Cusk, britanska književnica rođena u Kanadi 1967., napisala je niz hvaljenih romana. Među ranim joj se radovima ističu Spasiti Agnes (nagrada Whitbread za debitantski roman 1993.), Ladanjski život i provokativni Arlington Park. Autorica je kontroverznih ogleda o majčinstvu Životno djelo i o raspadu braka Poslije. Godine 2003. časopis Granta uvrstio ju je u svoj izbor najboljih mladih britanskih romanopisaca.

Formalno i teksturno inovativnu trilogiju Oris (Oris, 2014; Tranzit, 2017; Lovorike, 2018.) svjetska je kritika pozdravila kao jedan od ključnih događaja u pripovjednoj prozi prvih desetljeća 21. stoljeća.