Ekrem Čaušević

Ekrem Čaušević rođen je 1952. u Bihaću (BiH). Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu studirao je orijentalne jezike (turski, arapski i perzijski) i književnosti. Magistrirao je 1982., a doktorirao 1986. godine. Stručno se usavršavao na sveučilištima u Istanbulu i Ankari. U dva navrata bio je gostujući znanstvenik i stipendist zaklade Alexander von Humboldt na Sveučilištu u Göttingenu.
Od 1984. do 1992. bio je predstojnik Katedre za turkologiju u Odsjeku za orijentalistiku Filozofskoga fakulteta u Sarajevu, a od 1994., kad je utemeljena prva katedra za turkologiju u Hrvatskoj, predaje na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predstojnik je te Katedre od njezina utemeljenja i redoviti profesor za suvremeni turski i osmanski jezik.
Dopisni je član Türk Dil Kurumu (Ankara), krovne znanstvene institucije za turski jezik i jezikoslovlje, član Kluba hrvatskih humboldtovaca, jedan od urednika biblioteke Bibliotheka orientalica Sekcije za orijentalistiku Hrvatskoga filološkog društva, član redakcije Priloga za orijentalnu filologiju Orijentalnoga instituta u Sarajevu te gostujući profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Dobitnik je odličja Republike Turske za iznimne zasluge u promicanju znanosti i nagrade Kiklop za prijevod knjige Istanbul · Grad, sjećanja Orhana Pamuka.