Michel Faber utjelovljenje je identitarne polivalentnosti. Rođen u Nizozemskoj, odrastao je u Australiji, danas nosi britansko državljanstvo, a kao nacionalnoga ga pisca svojataju i Škoti i Australci. Engleski mu je drugi jezik, no na tragu Conrada i Nabokova njime barata kao vrhunski stilist, bravurozni i tankoćutni zaljubljenik u nematerinski, naučeni idiom.
Priču monumentalne i minuciozne Grimizne i bijele latice, smještenu u viktorijanski London, u sadašnjem vremenu pripovijeda satirični i prepredeni pripovjedač iz 21. stoljeća te čitatelju nudi dvostruku vremensku perspektivu. Autorski je glas muški, no otvoreno skloniji junakinjama romana, a Faber piše pod snažnim utjecajem feminističkog kruga svoje supruge i suradnice.
Varira zaplet Jane Eyre, no njegova guvernanta a priori odbija sretan kraj na kojem bi izabrala brak. I imitacija dikensovskog romana okreće se naglavce: protagonista Williama Rackhama zasjenit će žene, anđeoska (iako luda) supruga Agnes i snalažljiva prostitutka Sugar. William nema ni ženinu maštu ni ljubavničinu pragmatičnost i protointelektualnu oštroumnost: naposljetku će izgubiti sve: suprugu, ljubavnicu i kćer.
Rođeni Nizozemac Michel Faber (1960.) piše isključivo na engleskom jeziku. Autor bogata i nagrađivana proznog opusa u kojem se ističe Knjiga neobičnih novotarija (2014.), u svijetu je najpoznatiji upravo po pseudoviktorijanskom romanu Grimizna i bijela latica iz 2002.
Sunčanog ljetnog dana s neba padne gromada leda i ubije ženu na kućnoj verandi. Jedna životna priča okrutno se prekida, a osmogodišnja Saara ostaje bez
“Posvetite se ovom romanu i uvjerit ćete se da čitate jednog od najpametnijih pisaca današnjice”, čitali smo u kritici Orisa u New York Timesu 2014.
Oris – desetljeće u deset romana – okuplja deset vrhunskih djela beletristike mahom nastalih u drugoj dekadi dvadeset i prvog stoljeća. Naoko veoma raznoliki naslovi
Rubem Fonseca preminuo je 15. travnja 2020. od srčanog udara, u svom stanu u Leblonu, u Rio de Janeiru. Bio je jedan od najvećih brazilskih pripovjedača: napisao je pedesetak proznih djela, i to pripovijetke, romane, kronike, eseje, scenarije…. — O zbirci izabranih pripovijedaka Rubema Fonsece piše prevoditeljica Tanja Tarbuk
Karl Ove Knausgaard smatra ga “najuzbudljivijim živim piscem”, The New York Times proglašava ga jednim od najznačajnijih inovatora proze, a The Guardian ga davne 2014. spominje kao “najvažnijeg francuskog spisatelja za kojega nikad niste čuli” – no taj naoko “nepoznati” fenomen u Francuskoj je odavno hitmejker i intenzivno puni novinske stupce posljednjih desetak godina. — O “Kraljevstvu” Emmanuela Carrèrea piše Neven Vulić
