NULTA SUMA je prva zbirka priča legendarnog brazilskog književnika u hrvatskom prijevodu

Share on facebook
Share on twitter
Share on telegram
Share on whatsapp
Share on email
Rubem Fonseca preminuo je 15. travnja 2020. od srčanog udara, u svom stanu u Leblonu, u Rio de Janeiru. Bio je jedan od najvećih brazilskih pripovjedača: napisao je pedesetak proznih djela, i to pripovijetke, romane, kronike, eseje, scenarije…. — O zbirci izabranih pripovijedaka Rubema Fonsece piše prevoditeljica Tanja Tarbuk

Rubem Fonseca rođen je 11. svibnja 1925., a preminuo 15. travnja 2020. od srčanog udara, u svom stanu u Leblonu, u Rio de Janeiru. Bio je jedan od najvećih brazilskih pripovjedača: napisao je pedesetak proznih djela, i to pripovijetke, romane, kronike, eseje, scenarije…

U životu je štošta radio. Bio je uredski potrčko, službenik, pomoćnik mađioničara, lektor u novinama, policijski načelnik, i sva je ta iskustva prenio u svoja djela. Diplomirao je pravo te neko vrijeme radio kao profesor u Školi za javnu upravu. Godine 1960. objavljuje svoje prve priče u književnim časopisima.

Međutim, kad je 1963. izašla njegova prva zbirka pripovjedaka Zatočenici, kritika je odmah najavila da se radi o najkreativnijem brazilskom djelu u posljednjih nekoliko godina. Nitko u Brazilu nije pisao tako živopisno, brutalno realno, nadrealistički, uznemirujuće. Nitko nije mogao odoljeti sugestivnosti Fonsecine proze, njegovim “zatočenicima sebe i svojih uvjerenja”. U lepezi likova iz podzemlja u toj se zbirci našla i jedna stvarna figura, Henri Landru, serijski davitelj francuskih udovica, o kojem je 1963. Chabrol snimio film Landru. A i same Fonsecine priče često su toliko plastične da djeluju filmično. Ipak, možda je priča koja najbolje ilustrira autorov svijet u njegovoj prvoj zbirci priča Neprijatelj. Tu se pojavljuje tipični Fonsecin lik koji oscilira između normalnosti i ludila, i koji pokušava vratiti izgubljeno vrijeme, ali ne kroz književnost, nego u životu. No u potrazi za svojim školskim drugovima otkriva da nijedan od njih nema ista sjećanja kao on, i na kraju se prepušta ništavilu svakodnevice.

Nakon te prve zbirke uslijedile su mnoge druge, koje su odmah postale hitovi, kao primjerice Lúcia McCartney, dok su zbirke Sretna nova godina i Ubirač iz sedamdesetih godina zabranjene kao nemoralne i protivne društvenim običajima. Osim elemenata brutalnosti i pornografije u Fonsecinim pričama, zbog čega su i cenzurirane, često se javljaju i elementi detektivskih zapleta. Fonseca je stvorio antologijski lik detektiva Mandrakea, ciničnog i amoralnog ženskara, ali odličnog poznavatelja podzemlja u Rio de Janeiru. Te su priče poslužile kao scenarij za TV seriju za televizijsku mrežu HBO, a režirao ju je njegov sin José Henrique Fonseca. U zbirci Kalibar .22 Fonseca ponovo uvodi lik detektiva Mandrakea i vraća se svojim starim temama kao što su društvena nejednakost, nasilje zbog rasizma, mizoginija, homofobija i druge predrasude, kritika usmjerena prema crkvenim dogmama, nepredvidivo ponašanje psihopata, itd. U svojim pričama i romanima autor nerijetko obrađuje i povijesne likove, kao recimo u romanu Agosto, gdje se opisuje urota koja je dovela do samoubojstva Getulija Vargasa, ili u knjizi o Isaku Babelju pod naslovom Beskrajni osjećaji i nesavršene misli, koja je kod nas i objavljena.

Fonseca je pisac atmosfere koji majstorski dočarava razvrat i nasilje u brazilskim urbanim sredinama u prikazima marginalnog svijeta, svijeta ubojica, prostitutki, siromašnih. Svojom brzom, katkad kompulzivnom naracijom, punom nasilja i erotike u sažetom, eliptičnom stilu, predstavnik je noir književnosti, istodobno klasične i pop, brutalne i suptilne.

Rubem Fonseca utjecao je na cijelu jednu generaciju brazilskih i portugalskih pisaca, a u svojim se djelima često referira i na samo pisanje i pisce, kao u priči Debelo crijevo:

“Nijedan pisac ne voli doista pisati. Ja volim ljubiti i piti vino – u mojim godinama ne bih smio gubiti vrijeme na druge stvari, ali ne mogu prestati pisati. To je moja bolest.”

Dobitnik je mnogih nagrada, među ostalima i nagrade Camões, koja mu je dodijeljena 2003., i koja se smatra najvećom nagradom za književnost na portugalskom jeziku.

Rubem Fonseca
Nulta suma

Novi članci

ORIS – desetljeće u deset romana

Oris – desetljeće u deset romana – okuplja deset vrhunskih djela beletristike mahom nastalih u drugoj dekadi dvadeset i prvog stoljeća. Naoko veoma raznoliki naslovi

GONCALO TAVARES – Pisac koji misli da nema novih staza, ne bi trebao pisati

Rođen 1970., Gonçalo Tavares se na književnoj sceni pojavio početkom dvije tisućitih kao dio mlade generacije portugalskih pisaca koji su tražili nove puteve u književnosti. Nije pisac kojeg je lako svrstati u bilo kakvu ladicu, u svakoj novoj knjizi nastoji biti originalan, drugačiji, prelazi granice žanrova i gotovo se pessoanski skriva iza različitih stilova i diskursa.

— razgovor vodi Dean Trdak na Festivalu svjetske književnosti 2019., a objavljen je na portalu Moderna vremena