NULTA SUMA je prva zbirka priča legendarnog brazilskog književnika u hrvatskom prijevodu

Rubem Fonseca rođen je 11. svibnja 1925., a preminuo 15. travnja 2020. od srčanog udara, u svom stanu u Leblonu, u Rio de Janeiru. Bio je jedan od najvećih brazilskih pripovjedača: napisao je pedesetak proznih djela, i to pripovijetke, romane, kronike, eseje, scenarije…

U životu je štošta radio. Bio je uredski potrčko, službenik, pomoćnik mađioničara, lektor u novinama, policijski načelnik, i sva je ta iskustva prenio u svoja djela. Diplomirao je pravo te neko vrijeme radio kao profesor u Školi za javnu upravu. Godine 1960. objavljuje svoje prve priče u književnim časopisima.

Međutim, kad je 1963. izašla njegova prva zbirka pripovjedaka Zatočenici, kritika je odmah najavila da se radi o najkreativnijem brazilskom djelu u posljednjih nekoliko godina. Nitko u Brazilu nije pisao tako živopisno, brutalno realno, nadrealistički, uznemirujuće. Nitko nije mogao odoljeti sugestivnosti Fonsecine proze, njegovim “zatočenicima sebe i svojih uvjerenja”. U lepezi likova iz podzemlja u toj se zbirci našla i jedna stvarna figura, Henri Landru, serijski davitelj francuskih udovica, o kojem je 1963. Chabrol snimio film Landru. A i same Fonsecine priče često su toliko plastične da djeluju filmično. Ipak, možda je priča koja najbolje ilustrira autorov svijet u njegovoj prvoj zbirci priča Neprijatelj. Tu se pojavljuje tipični Fonsecin lik koji oscilira između normalnosti i ludila, i koji pokušava vratiti izgubljeno vrijeme, ali ne kroz književnost, nego u životu. No u potrazi za svojim školskim drugovima otkriva da nijedan od njih nema ista sjećanja kao on, i na kraju se prepušta ništavilu svakodnevice.

Nakon te prve zbirke uslijedile su mnoge druge, koje su odmah postale hitovi, kao primjerice Lúcia McCartney, dok su zbirke Sretna nova godina i Ubirač iz sedamdesetih godina zabranjene kao nemoralne i protivne društvenim običajima. Osim elemenata brutalnosti i pornografije u Fonsecinim pričama, zbog čega su i cenzurirane, često se javljaju i elementi detektivskih zapleta. Fonseca je stvorio antologijski lik detektiva Mandrakea, ciničnog i amoralnog ženskara, ali odličnog poznavatelja podzemlja u Rio de Janeiru. Te su priče poslužile kao scenarij za TV seriju za televizijsku mrežu HBO, a režirao ju je njegov sin José Henrique Fonseca. U zbirci Kalibar .22 Fonseca ponovo uvodi lik detektiva Mandrakea i vraća se svojim starim temama kao što su društvena nejednakost, nasilje zbog rasizma, mizoginija, homofobija i druge predrasude, kritika usmjerena prema crkvenim dogmama, nepredvidivo ponašanje psihopata, itd. U svojim pričama i romanima autor nerijetko obrađuje i povijesne likove, kao recimo u romanu Agosto, gdje se opisuje urota koja je dovela do samoubojstva Getulija Vargasa, ili u knjizi o Isaku Babelju pod naslovom Beskrajni osjećaji i nesavršene misli, koja je kod nas i objavljena.

Fonseca je pisac atmosfere koji majstorski dočarava razvrat i nasilje u brazilskim urbanim sredinama u prikazima marginalnog svijeta, svijeta ubojica, prostitutki, siromašnih. Svojom brzom, katkad kompulzivnom naracijom, punom nasilja i erotike u sažetom, eliptičnom stilu, predstavnik je noir književnosti, istodobno klasične i pop, brutalne i suptilne.

Rubem Fonseca utjecao je na cijelu jednu generaciju brazilskih i portugalskih pisaca, a u svojim se djelima često referira i na samo pisanje i pisce, kao u priči Debelo crijevo:

“Nijedan pisac ne voli doista pisati. Ja volim ljubiti i piti vino – u mojim godinama ne bih smio gubiti vrijeme na druge stvari, ali ne mogu prestati pisati. To je moja bolest.”

Dobitnik je mnogih nagrada, među ostalima i nagrade Camões, koja mu je dodijeljena 2003., i koja se smatra najvećom nagradom za književnost na portugalskom jeziku.