Žena poziva slavnog slikara u gostinsku kuću na imanju u bajnom krajoliku slane močvare, gdje živi u skladnom drugom braku. Slikarevi su je radovi svojedobno snažno privukli i uvjerena je da bi njegovo oko moglo proniknuti u srž tajne njezinog života. No u sušnim danima preranog ljeta sama će se prisutnost gostujućeg umjetnika nametnuti kao zagonetka i poremetiti spokoj domaćinstva na osami.
“Cusk je nazrela središnju istinu modernog života.”
—Patricia Lockwood
“Stranicu romana Rachel Cusk prepoznajete na prvi pogled. Njezini pripovjedači hladnokrvno i uporno čeprkaju po središnjim čvorovima ljudskog bića. Svaku emociju analiziraju kao da je posve nov izum. Ništa nije puki ukras.”
—Dwight Garner, The New York Times
“Cusk namjerno zamućuje granice – između pisca i sadržaja, između očekivanja autobiografskog pisma koje prečesto vežemo uz žene i oklopa čiste imaginacije kojim zagrćemo muškarce. Nasamarit će nas pa ćemo povjerovati da njezine teme i mane, povlastice i prividne pretpostavke nisu i naše. Kad shvatimo što se zapravo dogodilo, bit će prekasno: površina nam se već uzburkala, vlastito nam se samozadovoljstvo klima. U šoku smo, ali kao što nas podsjeća pripovjedačica Depandanse, ‘šok je katkad nužan jer bismo bez njega skliznuli u entropiju’.”
—Sam Byers, The Guardian
“U doba kada radije govorimo o ‘umijeću’ i ‘stvaralačkom procesu’ Cusk je predodžbi o umjetničkom geniju u Depandansi uspjela udahnuti novu zagonetnost.”
—Christian Lorentzen, The Times Literary Supplement
“Kao i u trilogiji ‘Oris’, roman ozbiljno shvaća složene emocionalne geometrije između običnih ljudi. Depandansa je duboko filozofska knjiga o posljedicama brkanja umjetnosti i života.”
—Vulture
“Cusk unutarnji život virtuozno prevodi u tekst i prede fascinantnu priču koja se čita nadušak. Dijelom ispovijest, dijelom alegorija, Depandansa smiono prodire u pukotine međuljudskih odnosa.”
—O, The Oprah Magazine
“‘Jeffers’ kojem se obraća hiperartikulirani ženski glas Depandanse evocira američkog pjesnika Robinsona Jeffersa, prijatelja i korespondenta Mabel Dodge Luhan koja je djelomice nadahnula lik M. Kao pandan nevidljivo ocrtanoj pripovjedačici trilogije ‘Oris’, ovdje je Jeffers odsutna muška prisutnost kojoj se postavljaju pitanja bez odgovora, od koje se traži razumijevanje, suosjećanje i slaganje. Oslanjajući se na lik izvan ruba romana, Rachel Cusk dodaje još jedan navoj spirali karakterizacije u negativu. Neki će ga možda upamtiti kao autoričinu najdirljiviju kreaciju.”
—Vlatka Valentić