Daniel Rafaelić (1977.) povjesničar je filma, egiptolog i diplomat. Autor je i urednik brojnih knjiga, znanstvenih radova, novinskih članaka, izložbi i javnih predavanja. U Hrvatskoj kinoteci radio je kao Načelnik za zaštitu i restauraciju filmskog gradiva a u Hrvatskom audiovizualnom centru kao ravnatelj. U filmskim je arhivima Beča i Berlina pronašao izgubljene filmove Oktavijana Miletića, a u Prince Georgeu u Kanadi filmove Franje Ledića. Za svoja je istraživanja filmske baštine nagrađen u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu. Više od petnaest godina predavao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zatim na Akademiji dramske umjetnosti i Sveučilištu Vern. Diplomu egiptologije stekao je 2021. na Sveučilištu u Manchesteru a doktorat o percepciji drevnog Egipta u kinematografiji obranio je 2023. na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 2024. kao diplomat živi i radi u Kairu.

Godine 2005. napisao je scenarij i korežirao dokumentarni film Druga strana Wellesa koje je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Locarnu. Od 2013. do 2023. redovito je gostovao u emisiji HRT-a Dobro jutro, Hrvatska. Od 2022. godine glasač je Zlatnih globusa. Autor je knjiga Kinematografija u NDH (2013.), Fantom Durmitora (2022.) i Barok u Hrvatskoj Oktavijana Miletića i Toše Dapca (2023.) te koautor monografija Orson Welles na Hvaru (2018.), Hramovi oteti Nilu (2019., promovirana u Aleksandrijskoj biblioteci) te Ivo Gregurević (2020.). S Arsenom Dedićem izdao je bibliofilsko izdanje njegove filmske poezije Kino sloboda (2008.) a za Gabi Novak je vodio i režirao koncert San filmske noći (2020.). Knjiga gdje je bio jedan od autora, Cinema and the swastika (2007.) nagrađena je s Willy Haas prize kao najbolja knjiga o povijesti filma, a doprinio je i knjizi Expressionism in the Cinema (2016.). Najveći je uspjeh postigla A History of World Egyptology (2021.), knjiga sveučilišta u Cambridgeu za koju je napisao završno poglavlje o drevnom Egiptu i filmu.