“I opet sam pjevač niži zborski, rođen pred pedeset ljeta da glas podignem tek ovoliko, i nimalo više…” Prijelomno djelo Cohenova opusa, Knjiga milosrđa nastaje iz kratkih obraćanja Svevišnjem, ‘razgovora poslije duge šutnje’, i označava prekretnicu u njegovoj stvaralačkoj i osobnoj krizi. U pedeset pjesama u prozi, koje se oslanjaju na tradiciju biblijskih psalama, pred čitateljem se razotkriva uporno i strastveno duhovno putovanje novovjekog trubadura.

“Zastadoh osluhnut, ali on ne dođe. Započeh iznova ćuteći gubitak. Oćut dublji postajaše, i opet ga začuh. Prestadoh prestajati i prestadoh počinjati, dopustih da nadvlada me glupost. To bijaše naum, ali od njega ništa. Vremena i vremena, godina puno propade u tom nižem ključu. Sad nagodbu nudim. Tržim trice za njegovu ljubav. Milosrđe vapim. Polako ustupa. Zastajkujuć k prijestolu hodi. Nevoljko anđeli dopuštaju jedan drugom pjesmu. U prijelazu tako nježnom te se zamijetit ne može, podiže se dvor na gredama zlatno simetričnim, i opet sam pjevač niži zborski, rođen pred pedeset ljeta da glas podignem tek ovoliko, i nimalo više…”