Vassilis Aleksakis, odnosno njegov junak u romanu Prva riječ, Miltiadis, želi riješiti zagonetku: što je bila prva riječ? Miltiadis predaje komparativnu književnost u Parizu. Rodio se u Grčkoj i još uvijek hoda s knjigom u ruci, beskrajno radoznao, katkada brbljav, katkada zamišljen. Kada iznenada umre ne našavši odgovora, njegova sestra odlučuje nastaviti potragu i njegovo obećanje pretvara u prekrasnu inicijaciju i putovanje onkraj jezika.

Susreće duhove svojih roditelja, čuje uspavanke iz djetinjstva. Sluša mišljenja zoologa, antropologa, lingvista, često poetične priče i anegdote, putuje iz prošlosti u sadašnjost, od osobnog do općeg. Pred njom se otvara cijeli svijet novih misli i pitanja. Aleksakis svojem romanu čak dopušta — jer nema konačnog rješenja — izvjesnu vedrinu, vedrinu pripovjedačice koja nikada ne prestaje razgovarati s bratom. Riječi oživljavaju odsutnoga, onako kako priča za laku noć umiruje dijete.