Dobitnik Pulitzerove nagrade Steven Millhauser napisao je zbirku crnohumornih priča koje povezuje opsesija opsesijom. Opasni smijeh — prozna knjiga godine 2008. po izboru kritičara The New York Timesa — vodi nas u nepoznate svjetove koji nelagodno podsjećaju na onaj u kojem živimo.

Trodijelna zbirka započinje eksplozivnim prologom: u Mačku i mišu živopisno je dočarana jurnjava vječnih suparnika iz crtanog filma pa se čini da nam se prizori o kojima čitamo upravo odigravaju pred očima – što je značajka Millhauserove virtuozne proze po kojoj je osobito poznat.

Prvi dio, Nestanci, govori o ljudima koji na ovaj ili onaj način prestanu postojati: usamljena žena iščezne bez traga u zaključanoj sobi, srednjoškolac posjećuje labilnu sestru najboljeg prijatelja isključivo u potpunom mraku, tinejdžerska prvakinja u “orgazmičkom smijehu” strada kada njezino društvo počne priređivati jesenje plačne seanse.

U prostorima Nemogućih arhitektura drugog dijela caruje pretjerivanje: kula izrasta do neba, prozirne kupole nadsvođuju cijele gradove, a kraljev majstor-minijaturist izrađuje tako sićušne predmete da njegov svijet uroni u područje nevidljivog.

Na kraju, Heretičke povijesti istražuju alternativne rukavce tijeka povijesti kakav poznajemo: malo poznati ilustrator napravi seriju slika specijalnim pigmentom zbog kojeg se čini da prizori oživljuju, ali ga publika odbaci, a slavni izumitelj na tragu je da otkrije haptograf – simulator osjeta dodira – no uspjeh donosi uznemirujuće posljedice.