“Knjižica naslova Suma izišla je početkom prošle godine i već je ušla u klub onih malobrojnih naslova koji nadrastu neku prosječnu sudbinu romana ili proznih zbirki i postanu – kultnima. Nakon što ju je poznati britanski komičar Stephen Fry spomenuo na Twitteru, na kojem ima više od 750.000 vjernih sljedbenika, prodaja knjige je poharala Amazon. Za to čudo bila je dovoljna Fryjeva rečenica: “Ove godine nećete čitati ništa bolje od Sume. Ne začara li vas, obećajem da ću pojesti 40 šešira.” Očito, nije bilo potrebe.

Prema knjizi je u sidnejskoj Operi postavljena predstava za koju je glazbu skladao Brian Eno, veliki štovatelj Sume. Njegovu prepisku s autorom, teksaškim neuroznanstvenikom i piscem kojem je cijela ta igra pala na pamet, možemo pratiti na Internetu. A što je predmet kulta? Četrdeset malih priča o životu nakon smrti. Nisu one mistične, religiozne, vidovite, proročke – one su kratke, duhovite, ironične. Obuhvaćaju baš sve (ili gotovo sve) što bi običnom smrtniku moglo pasti na pamet kada razmišlja o tako velikoj temi.

Kao da ste se našli na nekom tulumu na kojem su vrhunac zabave mali sablasni razgovori o onome što se događa “Poslije”. A nakon tog velikog “Poslije”, prema Eaglemanu, krije se četrdeset scenarija u kojemu nas čekaju Bog ili Božica, bogovi ili neka sićušna, golom oku nevidljiva bića. Čeka nas raj koji je organiziran tako da nam u njemu bude ugodno, ili veliki, nelagodni svemir kakvog smo se u besanim noćima pribojavali. Čekaju nas svi koji su nas voljeli, a umrli su prije nas, čeka nas onaj tajanstveni stvor što okreće kotač sudbine i s kojim ćemo se cjenkati oko našeg idućeg života.

“Kao što možete pretpostaviti”, piše Eagleman, “ni jedna od ovih pričica nije pisana da bi se smatrala notornom istinom; one su nastale zato da se prisjetite kako postoji beskrajno mnogo mogućnosti našeg bivanja na drugom svijetu, a ni jedna od njih nije sasvim ozbiljna.”

Ipak, tajna je knjige da se svaki čitatelj u ponekoj priči prepozna, da otkrije svoje onostrane fantazije. Pogledajte, dakle, kako izgleda Eagletonova popularna utopija, koja nije više od maštarije, a ipak kao da posjeduje autoritet drevne egipatske Knjige mrtvih ili tibetanskog Bardo Todola: jer i Suma nam poručuje da je smrt tek novi početak, sviđalo se to nama ili ne.”
— Milana Vuković Runjić