Štošta se promijenilo otkako je Petar Zoranić jednog davnog svibnja prije točno 490 godina započeo s pisanjem prvog romana na hrvatskome jeziku u tada pomodnom arkadijskom i pastoralnom stilu. Današnjeg čitatelja radnja Planina doima se kao neobična i čudnovata: bolestan od ljubavi, mladić po imenu Zoran u svojoj dvadeset i osmoj godini napušta Zadar i odlazi u planine, premda se čini da je taj čudnovati put i sve svoje doživljaje zapravo sanjao. U Zoranićevu romanu susrećemo se s bajkovitim opisima krajolika u kojem je odrastao, njegovom bašćinom. Zadarska i ninska Arkadija prožeta je bukoličkom idilom, ali i krvavom i teškom zbiljom, najpotresnije izgovorenom u pjesmi pastira Marula: I mi bismo odovud pobigli, dali nas slatkost bašćine uzdrži.

U knjizi PRIČE IZ PLANINA Milana Vuković Runjić riječima, a Vendi Vernić slikama iznova oživljavaju čudesni svijet udaljen od nas pola tisućljeća i čine ga bliskim suvremenom čitatelju i čitateljici.