LONDON 1967. Četvero mladih glazbenika zajedno započinje vrtoglavi uspon u život veći od života, a njihovo je zajedničko ime, adresa, misija i destinacija – AVENIJA UTOPIJE. Najbolja psihodelična folk-rock supergrupa za koju nikad niste čuli na nekoliko se blistavih trenutaka našla u središtu brzogoruće povijesti koja se nikad nije baš tako dogodila.
Novi roman Davida Mitchella pripovijeda o generaciji koja je željela promijeniti svijet: akord po akord. Avenija utopije zadržava najbolje od klasičnog rock-romana zaobilazeći pritom istrošene klišeje žanra i ere koja je u međuvremenu kalcificirana u mitologiju. David Mitchell, proslavljeni autor Atlasa oblaka, virtuozno ispisuje svijet povijesne fikcije koja nas prožima i opija – kao glazba.
“Jedan je od brojnih užitaka Avenije utopije promatrati kako se kozmički prah genija kovitla u kaosu prije nego što nastanu zvijezde. Ako ne možete čuti glazbu kako odjekuje s ovih stranica, onda ne slušate pozorno.” —Washington Post
“Ambiciozna, divlja, nevjerojatno zabavna priča.” —Independent
“Živopisni elan kojim Mitchell rekreira eru, oštrina kojom istražuje kompoziciju i izvedbu te dosjetljiva finesa u izrazu čine ovaj roman izvanrednim trijumfom.” —Sunday Times
“Knjiga koja pršti od užitaka! Preplavljujuće živopisan i podjednako uzbudljiv portret ere u kojoj se činilo da će budućnost oblikovati kombinacija mladosti i glazbe, Avenija utopije potvrđuje da istinski talent, možda čak i genij, leži u pronalasku suludo zabavnih novih načina da se izreknu stare istine.” —Spectator
“Mitchell je ekspert u izvlačenju šavova gubitka, ambicije i čiste sreće koji leže ispod samih temelja slave. Čitatelje od prvog trena goni neka vrsta ubrzane, radosne energije ovog iznimno čitljiva romana, pod uvjetom da čitljivost razumijemo kao kvalitetu koju je zahtjevno postići, a olakšanje susresti.” —Guardian
“Svojim golemim električnim mozgom Mitchell je raspisao vlastiti scenij koji povezuje Japan ere Edo i daleku budućnost nakon ljudskoga kolapsa. Velik je to projekt, briljantno proveden i duboko humanistički usmjeren. Avenija utopije najzabavnija je i svog imena dostojna stanica na tom putovanju.” —Los Angeles Times
“Mitchell nikada nije tako impresivan kao kad piše o likovima u izmijenjenim mentalnim stanjima – zatočenosti, fizičke boli, ludila. Konvencionalna priča o usponu muzičke grupe tad se pretvara u knjigu u posve drugom registru.” —New Yorker