“Tiepolo je cijeli svoj život proveo radeći djela po narudžbi za crkve, palače i vile. Prošla je cijela jedna epoha — 18. stoljeće — u kojoj su ga cijenili i divili mu se, ali ga nikad nisu do kraja razumjeli. Tim mu je lakše bilo pobjeći od svog doba, prikazujući svoje tajne u seriji od 33 bakroreza: Capricci i Scherzi.

Svaki je bakrorez jedno poglavlje zadivljujućeg crnog romana, ispunjenog neprepoznatljivim likovima: procvalim mladićima, ženskim satirima, orijentalnim mudracima, sovama, zmijama. Sve ćemo ih na stranicama ove knjige naći, uključujući i Pulcinellu i Smrt, uz Veneru, Mojsija, Vrijeme, brojne anđele, Kleopatru i Beatrice od Burgundije: šareno, cigansko društvo uvijek u pokretu.

Uz to što predstavlja zadivljujući intermezzo u povijesti slikarstva, Tiepolo simbolizira i način na koji se oblici mogu predstaviti — poseban stil u kojem se razmeće izazovom. Njegovi likovi predstavljaju fluidnost, bez prepreka i napora, i po posljednji put su utjelovljenje vrhunske vrline talijanske civilizacije — sprezzature, što bi značilo, umijeće prikazivanja bez vidljiva napora.

Tiepolova ružičasta knjiga je jednog od vodećih talijanskih umova o posljednjem velikom mletačkom slikaru. Nerijetko pogrešno interpretiran, Giambattista Tiepolo u svom sjaju kao da je promaknuo oku povijesti umjetnosti: za mnoge je ostao tek slikar koji je ukrašavao stropove alegorijskim prizorima s mnoštvom lijepih žena i činio to bolje od drugih svojih suvremenika.

Pišući o cjelokupnom Tiepolovu opusu, a ponajviše o Capriccima i Scherzima, tek usput interpretiranim grafičkim ciklusima iz umjetnikove ostavštine na kojima kao da se odvijaju neshvatljivi obredi davno izumrle religije, Roberto Calasso stvara ničim usporedivo djelo: svojevrsnu umjetnost magije, veličajući pritom magiju umjetnosti.”
— Milana Vuković Runjić