Kolumbija, 2009: u gradu Bogoti Antonio Yammara čita članak u nekom časopisu o tome kako je uhvaćen nilski konj koji je pobjegao iz zoološkog vrta Pabla Escobara u dolini Magdalene. Članak ga vraća u sredinu 1990-ih i u vrijeme kada se rat između Escobarova kartela u Medellínu i vladinih snaga žestoko odigravao na kolumbijskim ulicama, u šumama i na nebu iznad Kolumbije. U to je doba Yammara, nezadovoljan mladi predavač prava, provodio duga poslijepodneva igrajući biljar s Ricardom Laverdeom, samotnim čovjekom mutne prošlosti.

Jednoga dana Ricardo dobiva kasetu u neobilježenoj koverti, a ubrzo potom na ulici ga ustrijeli ubojica sa stražnjeg sjedišta motocikla. Tako počinje tajna koja Antonija progoni dok se ne pretvori u opsesiju. Lativši se zadaće da shvati život ubijenoga, kao i niz događaja koji su ga okončali, Antonio otkriva da je i njegov vlastiti život umnogome dotaknut i oblikovan najnovijom poviješću njegove zemlje. Istraživanja će ga dovesti nazad sve do 1960-ih, u svijet na rubu promjene: vrijeme prije nego što je trgovina narkoticima zahvatila cijeli naraštaj u živom košmaru nasilja i straha.

“Poput Bolaña, Vásquez je maestralan stilist i virtuoz strpljivog tempa i zamršene strukture, a romanom se služi uglavnom u iste svrhe kao i Bolaño: da mapira duboku štetu koju svijetu čine nasilje i pohlepa te da prizna kako tu štetu čak ni ljubav ne može popraviti.”
— Lev Grossman, Time Magazine

“Ovaj roman crpi iz tragične povijesti i ciklusâ nasilja u Kolumbiji te kazuje priču o uznemirenu čovjeku koji se pokušava uhvatiti ukoštac s davnim silama i događajima koji su oblikovali njegov život.”
— Khaled Housseini, njegova omiljena knjiga godine

“Juan Gabriel Vásquez je važan pisac. Zvuk stvari što se ruše umješno je napisan i misaon krimić. A čitatelj se za nj prilijepi začaran dojmljivim odmatanjem neopozive sudbine.”
— E. L. Doctorow